Nostalgija i usamljenost u dijaspori: kako ih prepoznati
Usamljenost u inostranstvu retko izgleda kao na filmu.
Usamljenost ne znači da si sam
Možeš imati posao, kolege, čak i prijatelje — i i dalje osećati da te niko baš ne poznaje. To je razlika između društva i bliskosti. U dijaspori se to često javi tek posle nekoliko godina, kad prođe faza uzbuđenja i snalaženja.
Kako se to obično pokaže
Ne uvek kao tuga. Češće kao umor koji ne prolazi, razdražljivost, gubitak volje za stvarima koje su te ranije radovale, ili osećaj da si na pauzi u sopstvenom životu. Neki primete da se povlače iz razgovora sa porodicom jer im je teško da objasne kako im je.
Nostalgija nije slabost
Nedostajanje doma je normalan odgovor na gubitak — jer selidba jeste gubitak, čak i kad je dobrovoljna i uspešna. Izgubio si svakodnevicu, jezik oko sebe, ljude koji te znaju bez objašnjavanja.
Šta pomaže
Redovan kontakt sa ljudima koji te razumeju. Ritual koji te vezuje za dom (hrana, muzika, jezik). I — kad postane teško — razgovor sa nekim ko je obučen za to. Ne moraš da čekaš da bude dovoljno loše.
Ako si u krizi ili u opasnosti, pozovi hitnu službu ili kriznu liniju u svom gradu.